HRANA
Šta treba znati o hrani
»Sve što jedemo i pijemo prelazi u krv, a naša krv biće takva kakva je naša hrana, piće i vazduh.«
Od dobre hrane zavisi blagostanje i zdravlje naroda.
Samo sit čovek može da misli pravilno i da radi uredno i dovoljno.
Vazduh je životodavac, ali dobra hrana jeste građa životu, telu i umu; bez građe nema zgrade, bez hrane ne može biti pravilno organizovanog tela. Ako hoćeš da načiniš dobru, pouzdanu i tvrdu zgradu, moraš upotrebiti zdravu građu; ako hoćeš da ti je peć vruća, valja ti gorivo jednako obilato obnavljati; hoćeš li da ti peć i lonac duže traju, ne smeš ih pretovariti, jer će od navale popucati. Umerenost je, dakle tako isto od velike nužnosti u jelu i piću, u radu i uživanju.
Što čovek više radi i što više snage troši na ovaj ili onaj rad, to mu treba sve bolje i snažnije hrane, da potrošenu snagu naknadi, da dade materijala za pravilnu promenu i obnavljanje krvi. Jer pravilno obnavljanje krvi i telesnih sokova daje života telu i duhu, inače nastupa malaksalost, bolest pa i smrt. Nikakva zastoja u telu ne sme biti; neprestana promena gradiva (materije) jedini je uslov i tvorac pravilnog umnog i telesnog zdravlja. Ko se ne pokorava tim večitim zakonima, taj se u svakom pogledu u bolest i u grob sprema.
Pravilno obnavljanje krvi u nama vrši: prvo, dobra i svarljiva hrana i čist vazduh; drugo, umereni rad telesni i umni i odmor posle rada; i, treće, dobar san i srećni i prijatni časovi života.
U to ime, hrana mora biti zdrava, čista, snažna, sveža i svarljiva. Nesvarljiva hrana ne vredi ništa za zdravlje; možemo je trošiti koliko hoćemo, no ona nam neće zdravlje u pravilnom stanju održavati. Nije dosta da čovek samo sit bude, da napuni želudac, već treba da je zdravom i snažnom hranom nahranjen. Tu treba pametan izbor činiti i stečeno iskustvo u tome s kolena na koleno prenositi.
Ko je prijatelj svoga zdravlja, taj mora svaki zalogaj polagano i dobro sažvakati u ustima, pa ga tek onda progutati, Ako se tako ne čini, ni najbolja hrana ne postiže svoj cilj, nego još takvim nesavršenim hranjenjem čovek na sebe navlači razne bolje želuca. Ko svaki zalogaj polagano, dobro sažvaće, taj mnogo čini u zdravstvenom i ekonomskom pogledu.
[Dobro žvakanje korisio je zbog toga što pripreme za varenje i delimično razlaganje hrane počinju već u ustima. Tu se usitnjava, vlaži hrana i počinje razlaganje ugljenih hidrata. (To su namirnice biljnog porekla: žitarice, mahunasto povrće, krtolasto povrće, sveže i zeleno povrće, korenasto povrće itd.) Prednji zubi seckaju, a zadnji melju hranu. Žvakanjem hrana se usitni u manje čestice i omogućava brže dejstvo sokova koji učestvuju u varenju hrane. Vlaženje hrane obavlja pljuvačka koju luče pljuvačne žlezde u količini od 1.000 do 1.500 ml dnevno. U pljuvačci se nalazi ferment-sok po imenu ptijalin koji još u usnoj duplji počinje svoje dejstvo delimičnim razlaganjem ugljenih hidrata. To nam i omogućava da osetimo slast tek posle dužeg žvakanja hleba i druge hrane. Zato je dobro žvakanje hrane važno, kako bi se potpunije iskoristili hranljivi sastojci.]
Hrana može biti od prirodnih i ljudskih proizvoda.
Najzdravija hrana su mleko i jaja. U mleku su sve čestice što hrane. U njemu su svi sastojci koji su nužni da se u čoveku održi život. Dete odojče hrani se jedino mlekom ili mlečnom kašom, pa živi i napreduje. Tako isto tele, jagnje, prase itd. Velika nauka fiziologija* kaže da je dobro mleko prava krv.
* Fiziologija znači »telesnica«, to jest, nauka koja uči kako se vrše radnje u čovekovom i životinjskom telu. Ona proučava i pokazuje zakon, red, kako se vrše radnje u telu i kazuje kakve su posledice od tih radnja, funkcija. Ona je nauka o prirodnim zbivanjima u organizmu, bavi se pojavama svojstvenim svim živim bićima.
[Namirnice kojim se koristimo u ishrani sadrže sastojke potrebne našem organizmu. Ovi sastojci služe organizmu za stvaranje energije, za rastenje i obnovu organizma, za održavanje normalne telesne temperature kao i za normalno odvijanje životnih procesa u organizmu. Prilikom varenja ovi sastojci se razlažu ili menjaju i prelaze u jedinjenja pogodnija za upijanje. Većina namirnica su biljnog ili životinjskog porekla. Od biljnih namirnica za ishranu se koristi cela biljka ili pojedini njeni delovi ili samo plodovi. Kod životinjskih namirnica za ishranu se koriste izvesni delovi zaklane životinje i proizvodi koje životinja daje u toku života. Neke namirnice se koriste u sirovom stanju, a neke tek posle kuhinjske obrade. Broj namirnica koje se koriste za ishranu je dosta veliki. Izbor i način njihove pripreme je vrlo različit i zavisi od više činitelja: podneblja, navika i običaja.
U nekim krajevima ljudi nešto jedu što im u drugom kraju ni na kraj pameti ne bi palo.
Svaka namirnica sadrži izvesne hranljive sastojke zbog kojih se koristi kao hrana.
Meso i mahunaste biljke zbog belančevina, žitarice i krompir zbog ugljenih hidrata, rezervno masno tkivo životinja i biljaka zbog masti, voće i povrće kao hrana bogata vitaminima i mineralnim solima itd. Sve ove sastojke hrane neophodno potrebne našem organizmu obično delimo na: materije iz kojih nastaje energija, gradivne materije i zaštitne materije. Organizam dobija potrebnu energiju preko namirnica koje su bogate energetskim materijama (ugljenim hidratima, mastima i belančevinama). Za održavanje zdravlja potrebno je da se jedu namirnice kako biljnog tako i životinjskog porekla.]
Najzdravije mleko daje zdrava marva, a naročito ona koja pase po zdravim, suvim i uzvišenim mestima; podvodna i barna paša ne daje marvi zdrava mleka. Na to treba veću pažnju obratiti, a naročito kad se deca ovakvim mlekom pitaju, othranjuju.
Mleko je vazda za zdravlje dobro piti, a maja meseca još bolje. Tad ono nije odveć gusto. Lako je za želudac kad se jede udrobljeno s hlebom, kao što čine naši seljaci. Ovčije mleko je gušće od kravljeg i teže za želudac, pa se bolje upotrebljava za sir. Kravlje je mleko vrlo udesno za piće, no i ovčije dolazi na stepen kravljeg kad se malo razvodni.
Mleko je bolje piti prevareno nego nevareno. Nauka dokazuje da se od nevarena mleka, kad ga čovek pije, može dobiti bolest, ako je marva kakve imala. Varenjem se u mleku unište one životinjice od kojih se mogu dobiti neke bolesti od kojih krave boluju. Za bolesnike zdravije je da ga jedu i piju toplo no hladno.
Mleko, pa ni bilo koje drugo jelo, ne valja ostaviti da prenoći u bakarnim i plehanim sudovima. U nekalansanom posuđu ne treba ga ni časa držati – to je pravi otrov. Na žalost ono se još ponegde prodaje baš iz tih otrovnih sudova, i za to malo ko mari i brine. Svetske vlasti love šta ko govori protivu njih i većih od njih, te ga onda gone, zatvaraju i osuđuju, a zdravstveno stanje naroda njima je 29. briga. Takvi su grobari svog hranioca – naroda. Te vlasti ne znaju da su već sva naučna medicinska društva ispitala da deca užasno mnogo boluju i umiru zbog nezdravog mleka kravljeg i materinog.
Najzad ćemo spomenuti da kozije mleko, van svih, naročito dobro čini ljudima jektičavim, pa i ostalim bolesnicima. Kozije mleko je najzdravije zato što koza ne pase po tlu, po nizini, već brsti lišće na nekoj visini do koje se ona može dopentrati, i što poznaje otrovne biljke, pa ih ne jede. Zato koze malo boluju, i okretne su kao vidre. I odojčad trebalo bi tim mlekom hraniti.
Ko se najviše zdravim mlekom hrani, retko ili nikada ne boluje. Štaviše, piti duže doba poviše mleka jeste lek protivu čame i mnogih bolesti čovekovih. Dokaz za to nek su plemena koja se stočarstvom bave i belim smokom hrane.
Kiselo mleko popravlja želudac. – Mleko ne godi samo grozničavim osobama i pijanicama.
[Ko god pije dosta mleka ne treba mu apoteka!]
I jaja su hrana zdrava i snažna
Toliko ima u jajetu životnih čestica, da pile, eto, prokljuje se i izađe s celim ogranizmom iz jajeta. – To treba znati i jesti jaja što češće u obliku raznih jela, a i sama onako presna ili malo obarena.
No vrednost, snagu hranljivosti jajeta određuje način kako se ono zgotovi. Pokvareno jaje i mućak jako zdravlju škode. A prevareno, prepečeno i na masti prženo jaje teško se u želucu vari, pa nije za slabe ljude. Jaja skorašnja i rovito svarena vrlo su zdrava i snažna hrana. Što se jaje žiđe jede, tim je zdravije, jer u takvom stanju brže se pretvara u krv.
Rovita jaja je najzdravije jesti u vrućoj čorbi ili mleku. Za one što su umno iscrpeni, i usled toga postali zaboravni, vrlo je korisno da po dva skorašnja žumanceta razmute i sa supom pojedu, ili da ih po tri svako jutro popiju malo smlačena ili posve presna.
Za slabe osobe najzdravije je doručkovati dva-tri rovita jajeta s čašicom toplog, ma kakvog teja i nešto zrelog voća. Umesto posoljena, bolje ih jesti prirodno ili s nešto sitna šećera. Takav doručak još je udesniji kad je vreme ružno i vlažno, maglovito, hladno. Treba zaboraviti onu groznu zabludu, koja se može čuti u narodu, da jaja škode zdravlju čoveka. To je puka laž. Narod je to jamačno zapamtio od uskršnjih prevarenih i pokvarenih jaja, koja su doista jako škodljiva.
I glavu izmiti žumancetom jajeta u mlakoj vodi daleko je probitačnije no s ceđem i sapunom.
Meso
Meso je za zdravlje najsigurnije jesti vareno s kakvim povrćem, kao sa grahom, (pasuljem mladim ili suvim, svejedno) pa onda sa kupusom, keljem, krompirom, s voćem i lukom (npr. paprikaš i takozvana papazjanija). Ako se meso, sirovo ili suvo, ne svari i ne ispeče dobro, opasno je zato što se tako i neke životinjice i marvenske bolesti pojesti mogu, te čovek može zdravlje porušiti pa i život izgubiti. Tvrđenja su ova sasvim jasno dokazala najnovija naučna ispitivanja. Zato treba kupovati i jesti meso samo od pregledanih životinja, da bi se tačno utvrdilo jesu li zdrave.
Koje je meso otrovno i smrtonosno?
Naukom je ispitano da u mesu životinja, a najviše kod svinja, često se zaleže neki crvić – kudrica (Trichina spiralis), koji iz creva docnije prelazi u meso. Veštaci tu bolest poznaju i takvo bolesno svinjče uklanjaju od prodaje. Kudrica, trihina se poznaje u mesu, a naročito u kuvanom i u pečenom, jer ona izgleda kao velika, bela tačka, kao majušno zrnce pirinča.
[Pored trihine meso može biti zagađeno ehinokokusom i tenijom. Sem mesom ovi paraziti ili njihova jaja mogu se preneti i salatom, zato je neophodno salatu dobro prati, a meso dobro kuvati ili peći. Uneti u organizam, ovi paraziti izazivaju ozbiljne bolesti, koje najčešće dovode do poremećaja normalnog rada pojedinog organa i tkiva što može da ugrozi i opstanak čitavog organizma.]
Zbog toga dobro čini svaki onaj koji kuva meso zajedno s kupusom, pasuljem, šljivama, mrkvom, kelerabom, repom, dunjama, jabukama, kruškama, krompirima ili u čorbi itd.
A najbolje bi bilo da se postaraju poglavari nauke i društva da se iznađe i otkloni uzrok zbog kojeg ta bolest dolazi u svinje i druge životinje, pa se onda ni ljudi od trihine neće razbolevati i naprasno ginuti.
Botulizam
[Justinus Kerner je 1817. godine opisao bolest od koje je u M. Enhofu istovremeno obolelo 13, a umrlo 6 osoba. Ovaj slučaj on je objasnio kao posledicu pokvarene hrane džigernjače. Bolest je dobila naziv botulizam što označava kobasicu-crevo (butulus lat. = kobasica).
Uzrok ove bolesti objašnjen je 1896. godine, kada je u Ganu, Belgiji otkriven njen prouzrokovač Clostridium botulinum.]
Kakav je taj bacil i gde ga ima?
[Rasprostranjen je u spoljnoj sredini. Nađen je na plesnivim namirnicama, ubuđanom senu, u svinjskom đubrištu, u zemlji. Živi i razmnožava se u prirodi nezavisno od ljudi i domaćih životinja i u hrani koja nije na odgovarajući način konzervisana. Bacil ima omotač – sporu koja ga čini otpornim na toplotu. Sa zemlje bacil dospeva na biljke. Neopranim voćem i povrćem, ako se ne kuva, unesemo ga u organizam i tako dospe u crevni kanal. Ovaj bacil uopšte nije opasan za čoveka. Ali spore ovog bacila mogu proklijati i proizvesti opasan (toksin) otrov. U konzervama hrane, kobasicama, šunki gde nema pristupa svežem vazduhu, bacil ima pogodne uslove da luči otrov, jer mu ta hrana i toplota odgovaraju. Ovakve namirnice zagađene ovim otrovom opasne su za ishranu i izazivaju trovanje.]
Kako poznati rđavu konzervu?
[Pri klijanju i stvaranju otrova ovaj bacil stvara gas, pod čijim se pritiskom ispupči konzerva – limena kutija (bombaža). Bombaža nije uvek siguran znak da je namirnica zagađena, ali je takva konzerva sumnjiva i ne treba je upotrebiti za jelo. Treba je baciti jer može otrovati i životinje. U polutečnoj hrani pri otvaranju konzerve mogu se videti gasni mehurići. Kod mesa i šunke vidi se neuobičajeno razmekšanje i oseti se naročito miris užeglosti i kiseline. To je siguran znak da je otrov prisutan.
Trovanje izaziva najčešće hrana konzervisana u metalnim kutijama, zatim meso konzervisano u salamuri i sušenjem ako se jede nekuvano ili nedovoljno kuvano. U mnogim slučajevima izbegli su trovanje oni koji su jeli takvu hranu dobro kuvanu.]
Koji su znaci trovanja?
[Botulizam je vrlo teško i opasno trovanje. Kod nekih, ali ne kod svih otrovanih osoba, promene se zbivaju uglavnom u nervnom tkivu i to dosta brzo, a prethodi poremećaj varenja i povraćanje. Muka i povraćanje javljaju se u roku od prvih 24 sata, što zavisi od jačine zagađenosti i količine uzete hrane. Sigurni znaci jave se u roku od 48 sati. U mnogim slučajevima najraniji znak je vrtoglavica i glavobolja. Obično se to pripisuje zatvoru. Bolesnik obično najpre ide očnom lekaru zbog toga što umesto jednog predmeta vidi dva, jer se rano javlja ovo udvojeno viđenje.
Kasnije nastaju teškoće pri gutanju i otežan govor. Nekad bolesnik opisuje stezanje u grlu, a jezik je obično obložen i otečen. U kobnim slučajevima nastaje oduzetost mišića ždrela, te se uzeta tečnost vraća kroz nos. Mišići vrata su često oslabili. Bolesnik malo mokri. Zbog poremećaja u gutanju ne unosi dovoljno tečnosti. Temperatura je obično normalna ili snižena. Hrana u želucu se zadržava satima i danima. Disanje postaje nepravilno. Smrt nastupa usled nedovoljnog i otežanog disanja.
Veštačkim disanjem život je često održavan u toku nekoliko sati.]
Šta treba uraditi
[Konzervu pre upotrebe pregledati. Sumnjive baciti. Sumnjivim mesom ne koristiti se u ishrani. Polusirova, nedovoljno sušena mesa obavezno kuvati. Na prve znake bolesti javiti se lekaru, jer samo tada, što se bolest ranije prepozna i počne sa lečenjem, ima nade za ozdravljenje. Bolesnika treba izdvojiti u mirnu sredinu kako bi se što spokojnije odmarao, treba mu reći da izbegava čak i najmanje nepotrebne pokrete.]
Varica i hleb
Govoreći o hrani nužno je da rečemo koju više o jednoj posve zdravoj i lekovitoj hrani, koja se retko kad upotrebljava, a to je »varica«.
Žitna vara je vrlo snažna, zdrava i najjevtinija hrana, jer u njoj čovek jede celo zrno, dakle svukoliku snagu njegovu koja hrani. A hleb, koji se pravi od mliva vrlo mnogo gubi od svoje zrnovne vrednosti pošto se smelje, proseje, kuva, peče i drugo. Jedan naučnik veli: nijedna od ljudskih hrana ne izgubi više spremom od svoje snage što hrani kao što gubi žito mlevenjem. To potvrđuju opiti na mnogim narodima.
Ruski narod toliko je zavoleo svoju »kašu«, koja je gotovo prava žitna vara, da ju je proslavio u svojoj poslovici nazivajući je: »Kaša mati naša.« Kaša ta – bungur je od raži, heljde ili pšenice. Tu kašu Rus začini puterom ili skorupom.
Narodi u Maloj Aziji najviše se hrame zrnom, žitnom varom, pa su telom zdravi i umom razboriti. Arapi, koji su najstvarnijim naukama i najčistijim uredbama evropu darivali, življahu i po dvesta godina, a hranjahu se večito žitnom varom. Mnoge pokrajine Španije, Francuske, Škotske, Italije itd. hrane se varom, pa su zdraviji od onih koji meso jedu.
Jedući varu i beli smok, čovek je siguran da jede zdravu hranu.
Stoga bi bilo nužno da se narod navikava na tu zdravu i snažnu a u isto vreme i vrlo lekovitu hranu. Ona je naročito probitačna za radnički i siromašni svet. Jedna oka žita s malo kajmaka ili nešto mleka ili jaja, daće dovoljno snage i za najtežeg umnog i telesnog radnika za jedan dan. Doktor Natošević veli da je on daleko zdraviji telesno i bistriji umom danas hraneći se tom hranom nego pre kad se mesom hranio. To isto tvrde i mnogi drugi učeni i neučeni ljudi koji se varicom hrane.
Za varu se najlakše može upotrebiti pšenica, raž, kukuruz i heljda. Za zimu je najudesnija vara od kukuruza, jer u njemu ima masti više od svih žita, dakle, materije koja pridaje toplote telu. Narod Ličke krajine najviše se hrani purom (palenta, mamaljuga), koja se pravi od kukuruzna brašna, pa ko je od nas zdraviji od njega? Tako isto Vlasi, Rusi, Italijani, pa vidimo da su ti narodi i vredni i zdravi.
Za varu treba čisto zrno. Bolja je i svarljivija vara, kad se žito, zrno, dan pre kuvanja, dobro istrebljeno stavi u vodu da se otopi i omekša. Natopljeno se zrno brže kuva. Varica se može jesti s nešto skorupa, ili masla, ili sa kojom čašom mleka u svako doba godine. U leto dobro je jesti varu s nešto zrela voća; ako se pomeša u nju utučenih čistih oraha ili lešnika, to joj pridaje osobiti, prijatan i sladak ukus.
Ko hoće i može da mu varica bude kao slast ukusna hrana, nek je spremi ovim načinom: uz 2-3 kila žita nek pristavi jednog zaklanog i očišćenog ćurana ili ćurku, gusku ili zeca. Naravno, manju porciju žita treba za kokoši, patke, jarebice i golubove. Za to treba veliki lonac ili bakrač kalajisan. Meso treba staviti usred žita, naliti vodom i variti dok sve meso s kostiju ne spadne. Tad valja sve kosti izvaditi iz varice i s mesom varicu dobro izmešati. Jelo to zove se »keškeš«.
Narod u Bosni tvrdi da je takva hrana ne samo veoma snažna nego još i vrlo lekovita. I mi iz svog iskustva možemo svakog uveriti da je vara uopšte vrlo zdrava i lekovita hrana. Ma kako varica zgotovljena bila – tako ili prostije, nužno je da se dobro svari i da se jedući dobro sažvaće. Ako se dobro ne sažvaće, prolazi kroz želudac ne davši mu hranu koju ima u sebi i koja je telu potrebna.
Vara čini te je čovek lagan i daje mu sasvim urednu stolicu. Varica pomaže skorije odeljivanje mokraće i razgoni time mnogobrojne bolesti. Što je teže žitno zrno, tim je varica snažnija hrana.
Kamo puste sreće da narodi svih pokrajina uobičaje hraniti se ovom zdravom i jevtinom hranom, umesto onog hleba kojim se on hrani i pri najtežim poslovima. Hraneći se ovakvom hranom ne bi ljudi zaista izgledali onako jadno i čemerno, ni umno ni telesno, kao što je to slučaj danas sa svima koji mnogo samog hleba jedu.
U Aziji se varica ovako sprema: prvo se očisti zrno, pa zatim stavi u vodu za koji sat da se nakvasi i da se tom prilikom s vrha vode proberu zrna šuveljiva. Onda se prostre na ponjave ili čaršave na sunce da se malo prosuši, pa se tad tako upola mekano tuče u stupi da spadne ljuska. Onda proviju zrno i ljuska se odvoji. Čisto belo zrno sad se opet stavi na sunce, da se dobro osuši i tad ga za zimu ostave. To Azijati vare kao naš narod bungur, začine skorupom, ili mlekom, ili mašću. Oni se hvale da ih takva vara dobro hrani i u zdravlju podržava, u što smo se i mi uverili.
Ako se kome od varoške gospode nikako ne svidi jesti varicu, onda neka bar umesto hleba vare i jedu kačamak, mamaljugu, bilo kukuruznu, bilo pšeničnu, bilo ražanu ili heljdinu, pa neka nju umesto hleba sa ostalim jelima upotrebljavaju, Za to treba brašno ostaviti pokrupno. Ili se, najzad, može praviti hleb od zrna, kao što su u Rusiji nedavno (krajem 19. veka) počeli upotrebljavati. To je posve nužno zato što se belančevina nalazi pod ljuskom zrna u pšenici, i raži, i ječmu. Zato ne bi trebalo nikada sejati brašno; nego očistiti dobro zrno, pa kako se samelje, tako ga i uhlebiti, dok se ovakav hleb kakav je danas spravljao i jeo bude.
[Savremena tehnologija proizvodnje hleba sejanjem iz brašna izdvaja mekinje, a po želji kupaca proizvodi crni i polubeli hleb.]
Osobitu pažnju obraćamo čitaocima da pročitaju uput i zapamte članak »Žitna varica kao odlična lekarija« u biljarskom odseku.
[Žitarice čine razne sorte pšenice, raži, kukuruza, ječma, ovsa, pirinča i dr. Za ishranu se koriste zreli zrnasti plodovi samleveni u brašno, osim pirinča koji se koristi u zrnu. Žitarice su još uvek glavni energetski izvor u našoj ishrani. Glavni sastojak žitarica je skrob. Žitarice se razlikuju po količini i vrsti hranljivih sastojaka.]
SASTAV
Vrsta namirnice
Kal.
B. gr.
M. gr.
UH. gr.
pšenično brašno puno
359
11,6
1.6
72,3
kukuruzno brašno
362
9,6
3.1
71,0
ražano brašno
357
5.5
0.4
80,5
sojino brašno
457
34,0
19,0
34,0
kukuruzna krupica
365
8,8
1,1
78,0
pšenična krupica
352
9.4
0,2
75,9
Objašnjenje slova: B = belančešše u gramovima,
M = masti u gramovima, UH = ugljeni hidrati u gramovima
[Prilikom mlevenja sejanjem se odstranjuju mekinje jer nemaju biološku hranljivu vrednost zbog toga što su nesvarljive pa se njihovi sastojci ne mogu u ljudskom organizmu iskoristiti.]
Hemijski sastav pšeničnih mekinja
vode
2,6%
belančevina
12 g
proteina
14,8%
masti
3,4 g
sirove celuloze
8,8 g
ugljanih hidrata
74,2 g
pepela
7,8 g
O jednoj novoj hrani
Svršavajući ovaj članak o hrani, nužno je napomenuti da su naučni putnici ispitali da narod Kanarskih ostrva jede jednu hranu koja ga čini te je vrlo visok, zdrav, jak i razvijen.
Zbog toga tamošnji dr Tajlor preporučuje tu hranu svemu svetu, kao hranu zdravu i jevtinu.
Ta hrana je kao bosanska »prga«. Ali ova prga pravi se samo od utučenoga semena bundevinog i jurgetskog »od špica« i od ječma; a kanarska hrana »Gofno«, pravi se od upržene pšenice, kukuruza i drugog žita.
Za »Gofno«, prgu, treba očistiti uzeto žito od svake nečistoće, pa ga ispržiti toliko kako se može tući da bude kao brašno. Kad se hoće jesti, treba uzeti toga brašna po potrebi i staviti u jednu porciju mleka, ili surutke, ili šerbeta nekog, ili čiste vode, pa čim se spapula odmah se može jesti. Za to ne treba ni varenja ni čekanja. Čim se izmešalo brašno sa mlekom ili vodom, odmah se jede. Jedenje je to ukusno za sve one koji nisu pokvarili prirodni ukus čoveka gotovanskim slatkišima i začinima. Ovu je hranu lako nositi na mesto rada i uz razna putovanja. Želeti bi bilo da naš svet ovu jevtinu i zdravu hranu oproba i uvrsti među ostala jela svoje hrane.
Ima li otrova u sirotinjskom hlebu?
Po dokazima doktora engleskog Hristizona i drugih doktora i hemičara, kukolj je otrov. Kad ima kukolja u hlebu, dobija razne bolesti onaj koji jede takav kukoljiv hleb. Takav hleb donosi razne bolove u ovoj ili onoj česti tela, sanljivost, buncanje, grčeve, blesavost, veću ili manju nevoljnost i sumornost, pa često i poraz nekog dela tela, pa i samu privremenu smrt, obamrlost.
Bedna sirotinja i najkorisniji zanatlijski i zemljoradnički radnik prinuđen je da jede ovaki hleb. Sirotno stanje, a neki put i neznanje, nagone ga da se često hrani takvim hlebom.
Kome je milo sveto zdravlje, neka sprema hleb od čistog žita, bez kukolja i druge nečistoće, pa ili sam čistio svoje žito, ili ga dobijao od drugog. A ko mora kupovati hleb gotov, taj neka pazi šta kupuje. U isto doba neka se svaki bori da otkloni sve smetnje koje mu preče da može imati čistog žita i zdrave hlebne i druge hrane.
Kukolj (Agrostemma githago)
[Kukolj je poznata otrovna biljka koja se javlja kao korov u žitu. Naročito ga ima na lošim njivama, gde je žito ređe i manje. Sazreva kad i žito.
U semenu kukolja nalazi se, pored ostalog, otrovan sastojak saponin. Ima ga oko 5 do 6%.
Kukolj u brašnu predstavlja opasnost za zdravlje ljudi i domaćih životinja. Takvo brašno je i gorko. Čovek je osetljiviji na kukolj nego domaći travojedi. Izgleda da je svinja najotpornija.
Nekada su među ljudima i domaćim životinjama vladale prave epidemije, takozvani gitagizmi usled dugotrajne svakodnevne upotrebe kukoljivog hleba i druge hrane koja je sadržavala kukolja. I danas su takva trovanja moguća tamo gde se žito nedovoljno prečišćava od kukolja i druge urodice, gde vlada neprosvećenost i glad.
U savremenoj mlinarskoj i pekarskoj industriji isključene su mogućnosti da se kukolj i druge otrovne primese iz žita nađu u brašnu i hlebu.
Kukolj se ne upotrebljava u medicini.]
Hranjenje samim hlebom nezdravo je i za telo, i za pametovanje
Nauka, koja je dokazala od čega se sastoji i zrno hlebno i dobar i loš hleb, kaže da nije korisno ni za umno ni za telesno zdravlje hraniti se dugo samim hlebom, pa ma on bio najbolji. Rđav hleb još više škodi. Sasvim ubedljivi razlozi na osnovu kojih se tvrdi da čovek postaje blesast i tup od dugotrajnog jedenja samog hleba. Drugi tvrde i to da od takve hrane čovek postaje plašljiv, tužan i lenjiv. Ko ume da posmatra zrelo ljude oko sebe, sirotne i imućnike, uveriće se i sam u tu naučnu istinu.
Hemičar Libig je ispitao i dokazao da zrno gubi oko polovine svoje hraneće snage mlevanjem i pečenjem. Prema tome, vidi se jasno da žitna vara ili bunguro duplo bolje hrane no hleb, tim pre što se zna da u žitnoj vari i bunguru ne može biti nikakve opasne primese, kao što biva kod hleba, koji varošani dobijaju iz ruku preprodavaca i prepredenih špekulanata.
Kad znamo rđave posledice od dugog hranjenja samim hlebom, i kad znamo da hleb daleko manje vredi i onda kad ga mi sami spremamo, a kamoli kad ga tuđa ruka i tuđi račun i »trebi od nečistoće«, i melje, i peče, onda treba da udešavamo zgodu da se sva sirotinja i nesirotinja hrani žitnom varom, ili bungurom ma kog žita, ili kačamakom. Tim ćemo više održavati svoju snagu i svoje umno i telesno zdravlje i nužnu živahnost i veselost, no lošim sirotinjskim hlebom, u koji sebična ćivtarija često meša svakojake nezdrave i nehranljive dodatke.
Prema tome neka se svaki ozbiljno brine da može svuda i svagda uživati one hrane koja ga ne kuži i ne ubija, koja unapređuje i u telu i mozgu, i u marljivosti i veselosti. To je sveti zadatak svima i svakome.
[Pored rečenog valja znati da se jednoličnom hranom ne mogu unositi potrebni sastojci u organizam. Zbog toga vremenom dolazi do poremećaja zdravlja. Da bi čovek bio jak, zdrav, oran za rad, potrebno je da svakodnevno uzima namirnice i biljnog i životinjskog porekla. Drukčije ne bi mogao da podmiri sve potrebe organizma belančevinama, mastima, ugljenim hidratima, vitaminima i mineralnim solima. Važno je znati da neke sastojke čovek mora unositi hranom, jer nije organizam sposoban da ih sam stvara. Prema tome, ne mogu se iz ishrane izbaciti meso, jaja, mleko, a uzimati samo biljna hrana ili obratno, nije dobro jesti samo namirnice životinjskog porekla.
Najzdravija je raznovrsna ishrana.]
Kukuruzovnica da bude ukusnija i zdravija od pšeničnog hleba, pravi se ovako:
Uzmi jedan deo ražanog brašna i dvared-trired toliko kukuruznoga. U to nali mlake vode u kojoj je razdrobljeno nešto kvasca, pa tad zamesi hleb i ostavi na suncu ili kraj vatre da stoji tako četiri-pet sati, a ako je vreme pohladno, i duže. Zatim vadi iz testa deo po deo i napravi kao pogaču i peci na ognjištu pod pekom ili inače. Ako je testo bilo debelo s prsta i po, onda narašće pošto se ispeče dvostruko veće.
Tako umešen i tako pečen hlebac slađi je i zdraviji kudikamo i od najboljeg pšeničnog hleba, a kamoli od one naše presne, tvrde prbve, kukuruzovnice, proje.
Ovo sam naučio i ispitao u Makedoniji i južnim delovima Stare Srbije. Ko ovo jednom proba, neće više nikad pomisliti na našu običnu kukuruzovnicu, koju Bosanci zovu »kruv« i »prova«.
Pasulji
Uporedo sa dovde pominjanom hranom stoje svi pasulji i mahunarke, samo ako se uredno spremaju za jelo. Među njima prvo mesto zauzima grašak, pa onda sočivo. U grašku ima još više snage što hrani no i u samoj žitnoj vari; no, na žalost, narod naš vrlo malo proizvodi i jede ovo važno varivo. Za ovima idu obični naši grahovi. Među tima je opet najbolji za hranu takozvani trešnjo, koji Nemci zovu »puterfizolen«. U mahunama trešnjinim nema lika (»konca«). Mahune njegove sa zelenim mu zrnima divno je jelo kad se uprže na masti ili još bolje na skorašnjem kajmaku.
Može se i postan jesti začiniv ga sa utucanim belim lukom i nešto malo zejtina. Ovo divno jelo svakog zadovoljiti može, tako je prijatno i zdravo. I mahune ostalih grahova zdrava su hrana, samo kad se lika dobro očisti. Hrana od mahuna daje čistu i blagu krv. Onaj koji se njima češće hrani, ne samo što se oseća lagan, okretan i zdrav telesno već opaža da je i umno daleko bistriji no obično.
Da bi se čovek koristio svom snagom što hrani i što je u grahovim zrelim zrnima ima, nužno je da se zrna izgnječe i procede kroz retko sito pošto se svare za jelo. To je nužno zato što tako ostanu one ljuske koje smetaju varenju u želucu i nadimaju čoveka. Ako se tako ne može spravljati, valja ga dobro žvakati da bi se tako bar što sitnije i zrno i ljuska ona smrvila i zgodniji postali za varenje. Liku od mahuna treba pažljivo trebiti pri spremanju i pri žvakanju.
[Grahovi spadaju u mahunasto povrće velike energetske vrednosti. Često se zbog toga koriste u ishrani. To su: pasulj, grašak, soja i sočivo. Grahovi su bogati belančevinama, ugljenim hidratima, a soja sadrži i veće količine ulja. Razlikuju se po količini i vrsti hranljivih sastojaka:]
Vrsta namirnice
Kal.
B. gr.
M. gr.